Evanđelje za pacijente s cerebralnom paralizom: robotska stereotaktička neurokirurgija

Cerebralna paraliza u djece

Cerebralna paraliza u djece, također poznata kao infantilna cerebralna paraliza ili jednostavno CP, odnosi se na sindrom prvenstveno karakteriziran oštećenjem motoričkih funkcija u držanju i kretanju, što je posljedica neprogresivne ozljede mozga koja se javlja unutar mjesec dana nakon rođenja kada mozak još nije u potpunosti razvijen razvijena. To je čest poremećaj središnjeg živčanog sustava u djetinjstvu, s lezijama koje su prvenstveno smještene u mozgu i zahvaćaju udove. Često je praćena intelektualnim nedostatkom, epilepsijom, abnormalnostima u ponašanju, mentalnim poremećajima, kao i simptomima vezanim uz oštećenje vida, sluha i jezika.

Glavni čimbenici koji dovode do cerebralne paralize

Šest glavnih uzroka cerebralne paralize: hipoksija i asfiksija, ozljeda mozga, razvojni poremećaji, genetski čimbenici, čimbenici majke, promjene u trudnoći

Intervencija

Kod većine pacijenata s cerebralnom paralizom primarni simptom je ograničena pokretljivost. Najhitnija briga za roditelje pogođene djece je kako pomoći u njihovoj fizičkoj rehabilitaciji, omogućavajući im povratak u školu i reintegraciju u društvo što je prije moguće. Dakle, kako možemo poboljšati motoričke sposobnosti djece s cerebralnom paralizom?

Rehabilitacijski trening

Rehabilitacijsko liječenje cerebralne paralize je dugotrajan proces. Općenito, djeca bi trebala započeti s rehabilitacijskom terapijom u dobi od oko 3 mjeseca, a dosljedno nastavljanje oko godinu dana obično daje primjetne učinke. Ako je dijete podvrgnuto jednogodišnjoj rehabilitacijskoj terapiji i doživi olakšanje od ukočenosti mišića, s držanjem u hodu i sposobnostima samostalnog kretanja sličnim onima svojih vršnjaka, to znači da je rehabilitacijska terapija bila relativno učinkovita.

Liječenje cerebralne paralize zahtijeva niz metoda. Tipično, djeca mlađa od 2 godine prolaze samo kroz rehabilitacijsku terapiju. Ako su nakon godinu dana rezultati prosječni ili se simptomi pogoršaju, poput paralize udova, povećanog mišićnog tonusa, mišićnih spazama ili motoričke disfunkcije, potrebno je rano razmotriti operaciju.

Kirurško liječenje

Stereotaktička neurokirurgija može riješiti probleme paralize udova koji se ne mogu poboljšati samo rehabilitacijskim treningom. Mnoga djeca sa spastičnom cerebralnom paralizom često doživljavaju produljena razdoblja visoke mišićne napetosti, što dovodi do skraćivanja tetiva i deformiteta kontraktura zglobova. Često mogu hodati na vrhovima prstiju, au težim slučajevima doživjeti bilateralnu paralizu donjih ekstremiteta ili hemiplegiju. U takvim slučajevima fokus liječenja trebao bi uključivati ​​sveobuhvatan pristup koji kombinira stereotaktičku neurokirurgiju s rehabilitacijom. Kirurško liječenje ne samo da poboljšava simptome motoričkog oštećenja, već također postavlja čvrste temelje za rehabilitacijski trening. Postoperativna rehabilitacija dodatno konsolidira učinke kirurškog zahvata, pospješuje oporavak različitih motoričkih funkcija, te u konačnici postiže dugoročni cilj poboljšanja kvalitete života.

Slučaj 1

Preoperativno

Visok mišićni tonus u oba donja ekstremiteta, nesposobnost samostalnog stajanja, nesposobnost samostalnog hodanja, slaba snaga donjeg dijela leđa, nestabilan sjedeći položaj, škarasti hod uz pomoć, fleksija u koljenima, hodanje na prstima.

Postoperativni

Tonus mišića donjih udova smanjen, snaga donjeg dijela leđa povećana u usporedbi s prije, poboljšana stabilnost tijekom samostalnog sjedenja, određeni napredak u hodanju na prstima.

Slučaj 2

Preoperativno

Dijete ima intelektualne teškoće, slab donji dio leđa, ne može samostalno stajati ili hodati, visok mišićni tonus u donjim udovima i stisnute mišiće aduktore, što rezultira škarastim hodom kada mu se pomaže hodati.

Postoperativni

Inteligencija se poboljšala u usporedbi s prije, tonus mišića se smanjio, a snaga donjeg dijela leđa se povećala, sada možete samostalno stajati pet do šest minuta.

Slučaj 3

Preoperativno

Bolesnik ne može samostalno hodati, hoda na vrhovima prstiju s obje noge, može objema rukama držati lagane predmete i ima slabu mišićnu snagu.

Postoperativni

Snaga stiska obje ruke jača je nego prije. Pacijent se sada može samostalno okrenuti i postaviti oba stopala ravno, samostalno sjesti i samostalno ustati.

Slučaj 4

Preoperativno

Slaba snaga donjeg dijela leđa, visok mišićni tonus u oba donja ekstremiteta, a kada se pomogne da stoji, donji ekstremiteti se križaju i stopala se preklapaju.

Postoperativni

Snaga donjeg dijela leđa neznatno se poboljšala, mišićni tonus u donjim udovima se donekle smanjio, a postoji i poboljšanje u hodu na prstima.