Postoji ljubav koja nas prati na putu rasta

Godine 2009., u dobi od 2 godine, Xiao Yu još uvijek nije mogao hodati. Nakon što mu je u lokalnoj bolnici dijagnosticirana cerebralna paraliza, njegovi su ga roditelji odveli u razne veće bolnice na preglede, no rezultati su svi bili isti. Na sreću, Xiao Yuova inteligencija nije bila pogođena. Tijekom rehabilitacije krenuo je i u školu.

Nesreće su se nizale jedna za drugom. Zbog iznenadne bolesti majka nije mogla dalje brinuti o obitelji pa su svi tereti na očevim plećima. Ne samo da se morao brinuti za suprugu prikovanu za krevet, već i za dvoje djece. Međutim, ovaj otac nikada nije izgovorio ni riječ pritužbe.

Zbog cerebralne paralize, Xiaoyu osjeća ukočenost u udovima, nestabilnost u hodu i ograničeno istezanje gornjih udova. Njegovo neobično držanje u hodu često izaziva podsmijeh kolega iz razreda, a čak se suočava i s maltretiranjem. Postupno, Xiaoyu se izolira u školi, ne želeći više komunicirati s kolegama iz razreda. U pauzama sjedi sam u tišini. U jednom je trenutku čak razvio nesklonost učenju. Međutim, Xiaoyu nikada nije razmišljao o odustajanju od sebe; svakodnevno kod kuće marljivo izvodi jednostavne rehabilitacijske vježbe.

Ove godine Xiaoyu se povezao s profesorom Tianom Zengminom putem besplatnih medicinskih konzultacija koje je organizirala Jiningova federacija osoba s invaliditetom. Uz njihovu pomoć uspješno je podvrgnut besplatnoj operaciji. Tijekom postoperativnog razdoblja promatranja, došlo je do primjetnog smanjenja napetosti mišića u donjim udovima, povećane snage u struku, a njegov hod više nije pokazivao šablon na vrhovima prstiju. Xiaoyu je izrazio uzbuđenje, rekavši da se sada osjeća vrlo ugodno dok hoda i da mu je cijelo tijelo opušteno. Izrazio je duboku zahvalnost na operaciji!

Dok je Xiaoyu napuštao vrata medicinskog centra Noulai, držeći za ruku člana osoblja, izrazio je svoj najveći san: vratiti se u školu nakon rehabilitacije, steći prijatelje, učiti i igrati se zajedno. Gledajući Xiaoyua kako odlučno korača korak po korak, želio sam mu reći da unatoč izazovima postoji nada u suočavanju sa životnim strujama. Iako put može biti dug i naporan, vjerujte da se uz ljubav i toplinu više nikada nećete osjećati izgubljeno. Moja iskrena želja je da se Xiaoyu uskoro oporavi, vrati u školu i odraste zdravo uz dobre prijatelje.